ponedjeljak, 12. rujna 2016.

Junetina na grčki - stifado


prema receptu iz kuharice Vefa's kitchen

Pripremite:

800g do 1kg junećeg buta
pola kg ljutike
2-4 mesnate crvene paprike
1 glavicu češnjaka
3-4 oguljene rajčice
2 lista lovora
pola litre vina (frankovka, plavac...)
sol
papar
maslinovo ulje
prstohvat šećera


Na ugrijanu ulju karamelizirajte ljutiku s prstohvatom šećera pa dodajte papriku i ostalo povrće. 


Izvadite povrće, držite ga na toplom pa na ulju kratko prepecite juneće odreske koje ste prethodno posolili i blago pobrašnili. 
Uljem iz tave namažite vatrostalnu posudu i poslažite meso, povrće, listove lovora, prelijte preostalim umakom u kojem se peklo povrće i meso, ubacite lovor, malo posolite i popaprite. Prelijte vinom.


Pecite prvih 10 minuta u pećnici ugrijanoj na 200C, pa smanjite na 180 i pecite još 20 minuta pod poklopcem, a zadnjih 15 minuta uklonite poklopac. Uz ovo jelo dovoljni su neki bogat punozrnati kruh i salata.







petak, 9. rujna 2016.

VIS - OTOK S VELIKIM O



Volim otoke, a naročito one koji imaju neku svoju priču ili cijele romane. Jedan od takvih je Vis: dalek, poseban, čak i zabranjen do prije 20tak godina. Prošlost mu je doista kao neka filmska priča: ima tu Ilira, Grka, Rimljana, Mlečana, moćne Napoleonove vladavine...
U 4. st. pr. Kr. kada tiraninin grčkog grada Sirakuze Dionizije Stariji osniva grčku koloniju Issu na mjestu današnjeg Visa, ona postaje samostalan polis. Kuje se novac, a građani Isse trguju širom Sredozemlja i osnivaju vlastite kolonije. Čuvena su u antičkom svijetu bila vina iz Isse. Još iz toga doba su poznata dva naselja na Visu - Issa i današnja Komiža na sunčanoj strani otoka, sklonjena od vjetrova, u dnu zaljeva otoka Visa, sva u uskim kalama, najpoznatije je ribarsko mjesto Jadrana. 


Odlaze i dolaze osvajači , a posebno je važno da 1810. godine Britanci zauzimaju Vis. Grade se moćne utvrde dok se vješti Višani brzo bogate krijumčarenjem britanske robe na obalu koja je je bila pod Napoleonovom zabranom uvoza britanskih proizvoda. Od 1815. Vis je pod vlašću Austrije. Niču nove utvrde koje su pokazale svoju svrhu, kada je 1866. velika, talijanska flota pod admiralom Persanom pokušala je zauzeti Vis. Austrijski admiral Tegetthoff izvojevao je veliku pobjedu.

Dok obilazite otok nećete moći odoljeti tim utvrdama, kulama, tvrđavama i obrambenim, zidovima - popeti se, otkriti neki novi vidik, fotografirati... Najdojmljivija je utvrda Fort George koju je 1813. godine podigla Britanska kraljevska mornarica. Bila je zapuštena i napuštena puna dva stoljeća, ali sada je restaurirana i nudi prekrasan prostor za vjenčanja ili domjenke ili naprosto druženja u kafeu i restoranu na predivnoj terasi nad morem. Česti su koncerti i izložbe. 
 
Kamo god krenuli po Visu imat ćete potrebu zastati. Ili da kušate vino u nekoj od vinarija ili da probate voće i pekmeze u brojnim OPGima u unutrašnjosti otoka ili da uđete u neku crkvu, zavirite iza zida neke tvrđave... 
Volite li hodati ili ste biciklist - Vis je pravi raj. Mnogobrojne staze vode na čudesno lijepa mjesta: vidikovci, staze kroz šumu mirisnog rogača, puteljci kroz vinograde ili ozbiljne pješačko planinarske ture na Hum, Sv. Blaža ili na čuvenu Stinivu, plažu između dvije stijene.


Poseban interes među mlađim posjetiteljima izazivaju tzv. Military tours koje posjetitelje vode po fortifikacijskim objektima JNA kojih na otoku ne manjka. Svako malo će vas, ako ste skloni lutanjima po makadamskim puteljcima i stazama po otoku, iznenaditi ulaz u neki tunel, stepenice koje se spuštaju u nevidljive hodnike, puškarnice u nekom zidu ili bunkeri obrasli mediteranskom vegetacijom. Nažalost, velik je broj i zapuštenih građevina po otoku koje bi mogle naći svoju svrhu jer su mahom na najboljim lokacijama. 


Na svu sreću jedna je građevina iz 20. stoljeća obnovljena i blista u svom savršenstvu: Dom kulture u Komiži. U mjestu ga zovu "Vitićev dom" jer je taj biser moderne arhitekture autora Ivana Vitića, doista dio otoka i grada. Već po smještaju na povišenom terenu, u parku među narančama, limunima i rogačima, svojom razlomljenom strukturom otvara otočke vidike, opasan suhozidom uokviruje Hum obrisima krovišta i mami da sjednete na neki zidić ili kamenu klupu od kojima je okružen.  


Uz puno malih sela i zaselaka u unutrašnjosti otoka koja su nastala još  krajem 10. st. kada su Mlečani razorili Vis, niknula su mala seoska gospodarstva koja nude hranu, vino i smještaj uz srdačno gostoprimstvo. Zaustavite li se na nekom od tih mjesta uživat ćete u vugavi ili plavcu, rukatcu ili čašici hladne vinovice (rakija lozovača)  i sasvim posebnoj gastronomiji otoka Visa. 
Osim čuvenih viške i komiške pogače...kad smo već kod toga, hajde da riješimo pitanje – koja je koja. E ovako kažu i peku na otoku: viška je sa slanom ribom i šufiganom  kapulom, komiška u nadjevu još ima i pome. Probajte obje, ja ne mogu odlučiti koja je bolja. 


Ono što nude restorani na otoku Visu doista se razlikuje od ostatka naše obale i ostalih otoka i to najviše po tome što su Višani sačuvali staru težačku hranu od zaborava. Naravno da ćete naći i ribe na gradele i nezaobilazni fast food, ali svakako probajte i brudete i popare i bronziniće i salate i pašticadu od tune i mekušce u umacima od prošeka, janjetinu s bobom i mirisnim otočkim biljem, paštafažol na brujet ili srdele na ražnjiću, pa hib i viški cviti ili kolač od rogača za zasladiti život. Tek kad dođete na Vis shvatite koliko naša mjesta uz obalu, čast izuzecima, imaju siromašnu gastro ponudu. 


Viško dvadeseto stoljeće bilo je burno: talijanska uprava nakon prvog svjetskog rata, pa Kraljevina Jugoslavija, a 1941. godine Talijani ponovno zauzimaju Vis do listopada 1943. Vis u to vrijeme postaje središte u kojem se postavljaju temelji nove jugoslavenske države, sa savezničkim aerodromom koji je i baza savezničke flote na ostatak istočne obale Jadrana pod njemačkom okupacijom. Brojni su tragovi toga vremena na Visu, a meni je najdraža vinarija Aerodrom i mali lokal iznad nekadašnjeg savezničkog uzletišta.

Vis je bio vojna baza i u socijalističkoj Jugoslaviji. Zatvoren za posjete stranaca sporo se otvarao turizmu, ali koliko je to otok kočilo, sačuvalo ga je od preizgrađenosti i uništavanja okoliša. Od svibnja 1992. godine odlaskom vojske  prestaje  uloga Visa kao vojnoga uporišta. 


I otada svijet otkriva Vis. Brojni nautičari, mladež s ruksacima, ljubitelji lutanja po prirodi, hedonisti i svjetska elita pohode Vis i uživaju u komiškim kaletama i restoranima, u gradu Visu, naročito u dijelu koji se zove Kut. Privlačna je "vibra" viškog mediteranskog života koja gosta odmah uvuče u svoj "đir". Ne propustite prehodati rutu od šume palmi do palače Jakša u mjestu Vis. Tu ćete vidjeti sva čuda Visa: jet set flotu jahti, Višane kako ćakulaju po kaletama, ribarnicu i pazar, Gospinu tvrđavu, ljetno kino smješteno nad morem, zasljepljujuće bijele kamene ulice Kuta, crkvu Sv. Ciprijana i Justine dignutu na visokim stubama, palače bogatih plemića, sačuvan ugođaj i miris, a i okus prošlih vremena. Sve ima Vis, čak i vlastito pivo. I dobro je, skoro kao vugava. 



 

srijeda, 31. kolovoza 2016.

Raženi kolač sa šljivama



Ako volite šljive i okus medenjaka, ovo je kolač za vas! Upotrijebila sam raženo brašno i smeđi šećer, ali možete upotrijebiti i neko drugo brašno i šećer, a umjesto šljiva breskve, nektarine, marelice ili kombinaciju nektarina i kupina.

Pripremite, za kalup od 26cm:

1kg šljiva
2 žlice ruma
1 žličicu cimeta
150g raženog brašna
100g mljevenih lješnjaka
2 žlice brašna od rogača
1 žličicu praška za pecivo
1/2 žličice sode bikarbone
1 žličicu začina za medenjake i prstohvat mljevene vanilije
75g smeđeg šećera
4 jaja
5-6 žlica tekućeg jogurta
5 žlica maslaca ili kokosova ulja + maslac za premazivanje kalupa


Šljive operite, prepolovite i očistite od koštica. Namastite kalup za kolač i slažite polovice šljiva u kalup, prerezanom stranom prema dolje. Ostatak šljiva nasjeckajte na sitnije i ravnomjerno rasporedite po složenim šljivama. Poškropite rumom i posipajte žličicom cimeta. Stavite u pećnicu zagrijanu na 180C i pecite 20ak minuta.


Dok se šljive peku, pripremite tijesto. Pjenasto istucite jaja i šećer, dodajte ranije pomiješane i prosijane praškaste sastojke. Ulijte otopljeni maslac i jogurt. Izjednačite pjenjačom ili mikserom. Izvadite kalup iz pećnice i rasporedite tijesto po pečenom voću, da ga u potpunosti prekrije. Pecite još 20ak minuta. Provjerite čačkalicom je li pečeno. 


Ostavite ispečen kolač da stoji u kalupu i hladi se 15ak minuta, zatim prođite nožem uz rubove, da odvojite kolač od kalupa. Poklopite kolač pladnjem i brzo preokrenite. Uklonite kalup i poslužite kolač mlak ili ohlađen, s kuglicom sladoleda ili tučenim vrhnjem.