Zima u Istri

Ima nešto u onoj istarskoj "Samo anđeli znaju, kako je u raju...", jer svi mi koji Istru volimo i posjećujemo kad god se ukaže prilika, slažemo se da je, ako ne raj sam, a ono barem blizu toga.

Ako niste bili u Istri propustili ste puno, a ako niste bili u Istri zimi propustili ste doživjeti Istru onako kako je žive Istrani: spokojnu, lijepu, posebnu... Nema ljetne najezde, ne morate se gurati po uskim uličicama srednjevjekovnih gradića, nema redova ni čekanja, nema gužve u prometu, nema nervoze, nema trgova zatrpanih štandovima...

Ono što ćete zateći samo je čista ljepota i uživanje. 

Imali smo sreću pa je vrijeme bilo savršeno: vedro, sunčano, svježe. To je idealno za lutanje po unutrašnjosti Istre. 

Smjestili smo se u Rovinju i zamislili da ćemo svaki dan malo obići okolicu, zaviriti u male gradiće, posjetiti pokojeg vinara ili OPG, kupiti vino, sir ili nama omiljeni ombolo. I tako je i bilo.

Vožnja dobrim cestama koje vode do Žminja, Svetvinčenta, Barbana, Peroja, Brtonigle, pravo je uživanje. Svaki od gradića ima neku svoju priču i svoju atmosferu.

 Žminj je lijepo mjesto u koje me privukla njihova knjižnica i sjedište Čakavskog sabora, osnovanog 1969.godine kojega je cilj okupljanje i suradnja kulturnih i znanstvenih djelatnika zainteresiranih za njegovanje, promicanje, proučavanje i unapređivanje kulture i znanosti na čakavskim govornim područjima.  Obnovljena stara jezgra sa župnom crkvom sv. Mihovila Arkanđela, Kula i  kaštel čine lijepu cjelinu u kojoj se nalazi i knjižnica i prostori u kojima se održava i Sabor čakavskog pjesništva. Želite li probati starinsku istarsku kuhinju toplo preporučujem konobu Žminjka.

Nađete li se u Barbanu nemojte propustiti ući u malu mesnicu na trgu uz skulpturu ptice koja simbolizira čuvenu trku na prstenac. Nude sjajne istarske kobacice i suhi ombolo.  Bili smo žalosni što nismo mogli kupiti i meso mladih kozlića koje je izgledalo više nego primamljivo.

U zimsko doba Istrani uređuju svoja mjesta, prometnice, plaže... U Peroju smo uz more grijani zalazećim suncem uživali u malvaziji i pogledu na pučinu. Velike gromade naslaganih ploča bijelog kamena čekaju da postanu šetnica, a skupina Korenaca dovikujući se skuplja oblutke  uz more. Mještani okupljeni u mjesnoj gostionici režu na panju veliki kolut sira. Domaći kruh stiže iz obližnje kuće. Čisto uživanje.

Rovinj nas je mazio svaki dan: udoban hotel, savršeno uigrano osoblje, uvijek iznova otkrivanje ljepote starih uličica, savršena hrana i još bolje vino, istarski pršut i panceta, lignje i riba, opuštena atmosfea po kavanama i restoranima...  

Želite li malo glamura i daška "velikog svijeta" prošećite od marineispred hotela Grand park prema uvali Lone i uživajte u pomno uređenom okolišu, vrhunskoj ponudi u kafeima i restoranima, šopingu u dućanima s najpoznatijim brendovima.

A nezaobilazna Pula... Sva u suncu i prednovogodišnjem štimungu. Poharali smo tržnicu prepunu povrća s OPGova, slušali čelista dok smo prebirali po starinama na malom uličnom sajmu. I naravno - čaj pod amfiteatrom. 

Bolje ne može.  ili ipak može? Probat ćemo uskoro.

{GASTROPIS} DUGI OTOK ZA DUGO SJEĆANJE

Na samom početku odmah da naglasim: Dugi Otok je stvarno dug i to oko 45 km. Od Velog Rata do najjužnijeg rta u blizini otočića Mali i Veli Garmenjak nanizalo se 12 mjesta, jedan park prirode, nekoliko špilja kao iz bajki, maslinici, polja, šuma i beskrajna ljepota koje se ne možete dovoljno nagledati i nauživati.

Na Dugi Otok možete iz Zadra svakodnevnom brodskom vezom Zadar-Sali-Zaglav ili trajektom Zadar-Brbinj. Ako dođete bez auta svakako unajmite skuter ili bicikl jer ovaj otok je od onih mjesta koja doslovce na svakom koraku nude nov doživljaj. 

Niste li neki predan biciklist i vozač mopeda - nema brige. Otok ima autobusnu liniju koja spaja sva mjesta na otoku pa se možete uputiti u obilazak i na taj način. Svakako treba ponijeti dobre tenisice jer šetnje otokom vode kroz makiju, stijene i šumske staze.

Što ne propustiti?

Prva je misao "Ništa!", ali ipak  je Park prirode Telaščica jedno od posebnih mjesta. Jezero Mir s ljekovitim muljem, zaljev Telašćica - čudesno lijepa prirodna luka, poznati klifovi koji se uzdižu 200m nad morem, a u more okomito spuštaju i do 90 metara, otok Katina, ostaci drevnih naselja, sakralni objekti, hridi i otočići...

Brojni arheološki ostaci svjedoče o naseljenosti Telašćice od davnina: grobni humci u polju Čuh, ilirski humci, ostaci rimskih građevina... Preporučila bih da obiđete ostatke crkvice Sv.Ivana iz 11. stoljeća u blizini samog ulaza u Telašćicu. Toliko mira i pozitivnog zračenja rijetko se nađe.

Naselja na otoku su od središta Sali na jugu pa do Velog Rata okrenutog prema pučini na sjevernoj strani, uglavnom poslagana na istočnoj strani otoka koja gleda na mnogobrojne otoke i otočiće zadarskog arhipelaga:  Sali, Zaglav, Žman, Luka, Savar, Brbinj, Dragove i Božava, a Soline, Verunić uz spomenuti Veli Rat nalaze na sjeverozapadu. Veli Rat krasi najviši svjetionik na našoj obali, visok 42 metra. Izgrađen je 1849. godine i prati ga priča da je za fasadu utrošeno 100 000 žumanjaka. 

U svjetioniku su na raspolaganju i apartmani za iznajmljivanje, ali kako je odnedavna na rtu otvoren i poveći kamp taj svjetionički smještaj i nema baš smisla jer su sam rt, plaža i okolna šuma u ljetnim mjesecima prepuni turista. Na tom dijelu otoka u blizini naselja Soline je i čuveni Sakarun. Plaža je kao iz snova: tirkizno more, bijeli pijesak, borova šuma...i bezbroj usidrenih jahti koje narušavaju taj sklad.

Na Dugom Otoku možete naći na stotine uvalica, malih zaštićenih plažica, vidikovaca koji mame da ih fotografirate bezbroj puta, a tu je i čudesna plaža Veli Žal. Smještena u blizini mjesta Dragove okrenuta prema otvorenom moru, pruža se oko kilometar uz obalu pod makijom. Sva u bijelim oblucima i kristalnim pijeskom u moru, pruža doživljaj mira i izdvojenosti. Boje su nestvarne, a zvuk mora koji kotrlja oblutke djeluje kao mantra.

U Salima se osjeća živost općinskog mjesta. Tamo su i jedini bankomat na otoku, market, nekoliko dobrih restorana, tvornica ribljih konzervi i marina kroz koju prolaze i vežu se predivni brodovi na putu u Kornate. 

Saljsko polje je priča za sebe: stoljetne masline razasute u kamenjaru pričaju povijest otoka i podsjećaju da je maslinovo ulje koje nabavite u nekom od OPG-a ili od susretljivih otočana, najvrjedniji suvenir koji možete ponijeti s  otoka. 

Ja bih dodala i kozji sir. Aromatičan, snažan i bogat kao priroda i ljudi Dugog Otoka. Taj sir oplemeni svaki salatu, može uz malo maslinova ulja biti i samostalan obrok, a na doma rađenoj tjestenini čini čuda. 

Dok ste na Dugom Otoku pokušajte doći do svježe ribe: srdele, tuna, kantari, tabinja... Šteta je propustiti takvo obilje.

{GASTROPIS} LASTOVO NA PUČINI

Na Lastovo ne dolazite slučajno, ni po inerciji jer "svi idu", niti zato jer je u modi ili Vam je usput. Na Lastovo idete s namjerom i željom da ga upoznate. Putovanje iz Splita traje 4-5 sati trajektom, brzom linijom nešto kraće. 

Otok po dolasku doista iznenadi dubokim zelenilom, gustim šumama koje se nadnose nad more i stvaraju neopisive boje od svijetlog tirkiza do dubokog plavetnila. Odlučite li provesti odmor na Lastovu imajte na umu da je to divlji otok na kojemu su najljepši doživljaji vezani uz čudesnu ljepotu prirode, mora, šume, skrivenih staza, neočekivanih vidika i susreta s otočanima.

Ime Lastovo potječe od grčkih pomoraca - Ladesta, a malo smo ga slavenizirali dodajući sufiks – ovo. Rimljani su ga zvali Augusta Insula – Carski Otok. Otok je naseljen od 7.stoljeća, a nakon što su Mlečani razorili grad na obali, izgrađeno je naselje u unutrašnjosti otoka, gdje i danas. 

Najveće naselje na otoku kao da se pokušava popeti na brijeg ne bi li vidjelo more pa se propinje po strmim obroncima. Najstarije sačuvane kuće su iz 15. stoljeća, a malo su "mlađi" čuveni lastovski fumari. Ti lastovski dimnjaci postali su zaštitni znak ovoga po svemu posebnog, grada. Dok hodate njegovim strmim ulicama i stubama, morate primjetiti puno starih prekrasnih kuća koje su napuštene i nažalost propadaju. Posljedica je to nesređenih vlasničkih podataka jer su mnogi Lastovci napustili otok i žive širom svijeta.

Cijeli otok ima oko 600 stanovnika, iako otočani kažu da ih stalno na otoku živi oko 500.

Lutati otokom je najljepša preporuka jer nema kutka u kojemu nećete otkriti neku ljepotu. Istina, ispriječit će se i mnoge novogradnje na neočekivanim mjestima, ali to je valjda neizbježno. 

Obiđite svjetionik Struga, možete se dovesti autom, biciklom ili pak dopješačiti iz Skrivene Luke. Ljubazni svjetioničar nam je dopustio da se prošećemo oko impozantne "sviće" i uživamo u pogledu od kojega zastaje dah. Ako volite lijepe vidike ne propustite Hom na kojemu je heliodrom i još jedan čudesan vidik – Lastovsko otočje, Brač, Korčula, Vis... i moćna pučina.

Nažalost, ni hotel u kojemu smo boravili niti turističke agencije ili Turistička zajednica ne organiziraju brodske izlete u park prirode, kao što ne organiziraju ni vođene ture po otoku. Snalazili smo se sami uz pomoć Lastovaca. 

Cijenite li jednostavnu hranu pripremljenu od vrhunskih namirnica, Lastovo je raj. 

Obilje ribe i morskih plodova, kvalitetna vina rukatac i plavac mali, lastovska zelenjava (čimulice zelja i raštike pripremljene s krumpirom)...

...salate pripremljene od povrća  koje uspijeva na plodnoj lastovskoj zemlji, džemovi i savijače i nenadmašno maslinovo ulje, jamče uživanje.

Restorana i konoba na otoku nema puno, ali kuhaju jako dobro i uglavnom po razumnim cijenama. Obilje i sami možete uočiti dok plivate u kristalnom moru. Oko vas će se skupiti ribe i ribice svih boja i vrsta, kozice će elegantno kliznuti, a ako se malo zagledate u dno i bez velike potrage ugledat ćete hobotnice kako pružaju krake iza kamenja ili raka koji radoznalo izviruje. Ako se pak sami želite okušati u pripremi ribe - nema problema. 

 U Ubli svako jutro pristaju ribarski brodovi i  prodaju noćni ulov. Već za 20 kuna nabavit ćete kilogram plave ribe, a za ostali ulov (kantare, rakove, zubace...) malo se cjenkajte i čeka vas veličanstven obrok.

   

Lastovo nema puno naselja: Lastovo, Ubli, Zaklopatica i Skrivena luka.

Pasadur je niz novoizgrađenih kuća uza mosta koji spaja Lastovo i otočić Prežba, uz isti most s njegove lastovske strane je i jedini hotel na otoku.

Želite li doživjeti divlju prirodu pučinskog otoka punog zelenila, Lastovo je pravo odredište.

   

VIS - OTOK S VELIKIM O

Volim otoke, a naročito one koji imaju neku svoju priču ili cijele romane. Jedan od takvih je Vis: dalek, poseban, čak i zabranjen do prije 20tak godina. Prošlost mu je doista kao neka filmska priča: ima tu Ilira, Grka, Rimljana, Mlečana, moćne Napoleonove vladavine...

U 4. st. pr. Kr. kada tiraninin grčkog grada Sirakuze Dionizije Stariji osniva grčku koloniju Issu na mjestu današnjeg Visa, ona postaje samostalan polis. Kuje se novac, a građani Isse trguju širom Sredozemlja i osnivaju vlastite kolonije. Čuvena su u antičkom svijetu bila vina iz Isse. Još iz toga doba su poznata dva naselja na Visu - Issa i današnja Komiža na sunčanoj strani otoka, sklonjena od vjetrova, u dnu zaljeva otoka Visa, sva u uskim kalama, najpoznatije je ribarsko mjesto Jadrana. 

Odlaze i dolaze osvajači , a posebno je važno da 1810. godine Britanci zauzimaju Vis. Grade se moćne utvrde dok se vješti Višani brzo bogate krijumčarenjem britanske robe na obalu koja je je bila pod Napoleonovom zabranom uvoza britanskih proizvoda. Od 1815. Vis je pod vlašću Austrije. Niču nove utvrde koje su pokazale svoju svrhu, kada je 1866. velika, talijanska flota pod admiralom Persanom pokušala je zauzeti Vis. Austrijski admiral Tegetthoff izvojevao je veliku pobjedu.

Dok obilazite otok nećete moći odoljeti tim utvrdama, kulama, tvrđavama i obrambenim, zidovima - popeti se, otkriti neki novi vidik, fotografirati... Najdojmljivija je utvrda Fort George koju je 1813. godine podigla Britanska kraljevska mornarica. Bila je zapuštena i napuštena puna dva stoljeća, ali sada je restaurirana i nudi prekrasan prostor za vjenčanja ili domjenke ili naprosto druženja u kafeu i restoranu na predivnoj terasi nad morem. Česti su koncerti i izložbe. 

 

Kamo god krenuli po Visu imat ćete potrebu zastati. Ili da kušate vino u nekoj od vinarija ili da probate voće i pekmeze u brojnim OPGima u unutrašnjosti otoka ili da uđete u neku crkvu, zavirite iza zida neke tvrđave... 
Volite li hodati ili ste biciklist - Vis je pravi raj. Mnogobrojne staze vode na čudesno lijepa mjesta: vidikovci, staze kroz šumu mirisnog rogača, puteljci kroz vinograde ili ozbiljne pješačko planinarske ture na Hum, Sv. Blaža ili na čuvenu Stinivu, plažu između dvije stijene.

Poseban interes među mlađim posjetiteljima izazivaju tzv. Military tours koje posjetitelje vode po fortifikacijskim objektima JNA kojih na otoku ne manjka. Svako malo će vas, ako ste skloni lutanjima po makadamskim puteljcima i stazama po otoku, iznenaditi ulaz u neki tunel, stepenice koje se spuštaju u nevidljive hodnike, puškarnice u nekom zidu ili bunkeri obrasli mediteranskom vegetacijom. Nažalost, velik je broj i zapuštenih građevina po otoku koje bi mogle naći svoju svrhu jer su mahom na najboljim lokacijama. 

Na svu sreću jedna je građevina iz 20. stoljeća obnovljena i blista u svom savršenstvu: Dom kulture u Komiži. U mjestu ga zovu "Vitićev dom" jer je taj biser moderne arhitekture autora Ivana Vitića, doista dio otoka i grada. Već po smještaju na povišenom terenu, u parku među narančama, limunima i rogačima, svojom razlomljenom strukturom otvara otočke vidike, opasan suhozidom uokviruje Hum obrisima krovišta i mami da sjednete na neki zidić ili kamenu klupu od kojima je okružen.  

Uz puno malih sela i zaselaka u unutrašnjosti otoka koja su nastala još  krajem 10. st. kada su Mlečani razorili Vis, niknula su mala seoska gospodarstva koja nude hranu, vino i smještaj uz srdačno gostoprimstvo. Zaustavite li se na nekom od tih mjesta uživat ćete u vugavi ili plavcu, rukatcu ili čašici hladne vinovice (rakija lozovača)  i sasvim posebnoj gastronomiji otoka Visa. 
Osim čuvenih viške i komiške pogače...kad smo već kod toga, hajde da riješimo pitanje – koja je koja. E ovako kažu i peku na otoku: viška je sa slanom ribom i šufiganom  kapulom, komiška u nadjevu još ima i pome. Probajte obje, ja ne mogu odlučiti koja je bolja. 

Ono što nude restorani na otoku Visu doista se razlikuje od ostatka naše obale i ostalih otoka i to najviše po tome što su Višani sačuvali staru težačku hranu od zaborava. Naravno da ćete naći i ribe na gradele i nezaobilazni fast food, ali svakako probajte i brudete i popare i bronziniće i salate i pašticadu od tune i mekušce u umacima od prošeka, janjetinu s bobom i mirisnim otočkim biljem, paštafažol na brujet ili srdele na ražnjiću, pa hib i viški cviti ili kolač od rogača za zasladiti život. Tek kad dođete na Vis shvatite koliko naša mjesta uz obalu, čast izuzecima, imaju siromašnu gastro ponudu. 

Viško dvadeseto stoljeće bilo je burno: talijanska uprava nakon prvog svjetskog rata, pa Kraljevina Jugoslavija, a 1941. godine Talijani ponovno zauzimaju Vis do listopada 1943. Vis u to vrijeme postaje središte u kojem se postavljaju temelji nove jugoslavenske države, sa savezničkim aerodromom koji je i baza savezničke flote na ostatak istočne obale Jadrana pod njemačkom okupacijom. Brojni su tragovi toga vremena na Visu, a meni je najdraža vinarija Aerodrom i mali lokal iznad nekadašnjeg savezničkog uzletišta.

Vis je bio vojna baza i u socijalističkoj Jugoslaviji. Zatvoren za posjete stranaca sporo se otvarao turizmu, ali koliko je to otok kočilo, sačuvalo ga je od preizgrađenosti i uništavanja okoliša. Od svibnja 1992. godine odlaskom vojske  prestaje  uloga Visa kao vojnoga uporišta. 

I otada svijet otkriva Vis. Brojni nautičari, mladež s ruksacima, ljubitelji lutanja po prirodi, hedonisti i svjetska elita pohode Vis i uživaju u komiškim kaletama i restoranima, u gradu Visu, naročito u dijelu koji se zove Kut. Privlačna je "vibra" viškog mediteranskog života koja gosta odmah uvuče u svoj "đir". Ne propustite prehodati rutu od šume palmi do palače Jakša u mjestu Vis. Tu ćete vidjeti sva čuda Visa: jet set flotu jahti, Višane kako ćakulaju po kaletama, ribarnicu i pazar, Gospinu tvrđavu, ljetno kino smješteno nad morem, zasljepljujuće bijele kamene ulice Kuta, crkvu Sv. Ciprijana i Justine dignutu na visokim stubama, palače bogatih plemića, sačuvan ugođaj i miris, a i okus prošlih vremena. Sve ima Vis, čak i vlastito pivo. I dobro je, skoro kao vugava. 

 

LABIN - NEMOJTE GA ZAOBIĆI

Neiscrpna je ljepota Istre. Koliko god puta odete nečim će iznenaditi - skrivenim selom među vinogradima, utvrdom na brežuljku, skromnom gostionicom s vrhunskom hranom, raznolikošću pejzaža, neodoljivom životnom energijom i dobrim ljudima.

A neka mjesta svejedno ostanu po strani i skromno čekaju da naiđete izvan festivalskih termina po gradićima, mondene strke na obali ili marketinški praćenih vinskih, maslinarskih ili kakvih drugih staza i puteva. Jedan od takvih gradova je i Labin. Godinama smo nekako "kružili" oko njega vozeći se izvan "ipsilona" po istarskim cestama između Pule i Rijeke, a Labin nas je strpljivo čekao i poklonio nam nekoliko prekrasnih dana.

Već kad mu se približavate iz bilo kojega smjera iznenadit će vas kako je velik takozvani Podlabin, naselje nastalo oko staroga grada na brdašcu. Nastao je tridesetih godina prošloga stoljeća kao rudarsko naselje te se do danas širi.  

Podlabin, i Raša odnosno Arsia i Pozzo Littorio d'Arsia, nastali su između 1937. i 1942.godine. Raša, pravi spomenik modernoj arhitekturi djelo je arhitekta Gustava Pulitzer-Finalija nažalost nezaštićena, ali sačuvana, dok je Podlabin, graditeljski devastiran i stopljen s novim dijelom Labina. 

Rudarska prošlost grada koja ga je oblikovala i dala mu lice i danas je prisutna kao jedan od simbola grada. Rudarska djelatnost na području Labina započinje za vladavine Venecije i traje do 1999.godine kada su iskopana dva posljednja vagoneta u istarskim ugljenokopima. Slavna Labinska republika kojom su se rudari oduprli talijanskom fašističkom teroru od 2.ožujka do 8.travnja 1921. godine smatra se prvim antifašističkim ustankom u svijetu. Ne propustite doista jedinstven muzejski postav u  Narodnom  muzeju Labina koji je smješten u baroknoj palači Battiala-Lazzarini. 

U temeljima palače nalazi se replika rudarskog okna koja podsjeća na bogatu prošlost labinskih rudnika. Lonely planet uvrstio je labinski muzej među 10 najoriginalnijih muzeja u Hrvatskoj.

Šetnja starim gradom prepuna je iznenađenja - prastare crkvice kao ona Sv.Justa iz 9.stoljeća, renesansne patricijske palače, gradske zidine sa kojih se pruža veličanstven pogled na blistavo more i Rabac stisnut podno strmih padina. Odvojite malo vremena i za posjet memorijalnoj zbirci Matije Vlačića Ilirika, Lutherova suradnika i svjetski značajnog povjesničara i filozofa. Šteta što je zbirka otvorena samo do 13 sati i što nema istaknutije mjesto u prezentaciji grada.

Na glavnom gradskom trgu nažalost zatrpanom parkiranim automobilima, u gradskoj nas je loži dočekao mali sajam antikviteta i ugodna prijepodnevna gužva. Nećete pogriješiti ako u kavani lijepog imena Velo kafe, popijete kavu i probate sladoled ili čuvene labinske krafe. 
To su veliki ravioli punjeni aromatiziranim sirom i suhim grožđem uronjeni u umak od karamela. Flambiranje u istarskoj rakiji daje im poseban okus. Probali smo u jednom restoranu i slanu verziju u umaku od divljači i potvrđujemo - izvrsno.

Istarska gastronomija sjajno spaja talijansko i austrougarsko naslijeđe pa ćete i u labinštini naći čudesno dobra jela od ribe, savršene paste i maneštre, ali i ombolo i istarske kobasice, jela ispod "čripnje" i božanstvene sireve. Veseli i činjenica da u većini kafea i konoba možete dobiti i doručak složen po istarsku - omlet s ombolom, malo sira i suhe kobasice te fine kekse s bademima. 

Istarska vina su nas pratila u svakom restoranu ili konobi u koju bismo navratili od svježih malvazija, robusnih terana i meni dragih pjenušaca do likera s vinskom bazom.

Odlazeći iz Labina nazdravite biskom za što skoriji povratak. 

BASKIJA - SASVIM POSEBNA

Dugi je niz godina ime Baskije bilo sinonim za terorizam i aktivnost organizacije ETA (Euskadi Ta Aksatasuna) na osamostaljenju te pokrajine. Iako je 2010. godine ETA odustala od oružane borbe njeno je ime još uvijek sjena nad prelijepom Baskijom.

Ako dolazite u Bilbao zrakom već pogled na zgradu zračne luke ostavlja bez daha - prelijepa "La paloma" zgrada zračne luke rad Santiaga Calatrave uvod je u neobičan sklad tradicionalne i moderne arhitekture koji je u Bilbau zapanjujući.

Ne samo svjetski poznat muzej Guggenheim nego i cijeli grad uklapa suvremene građevine i zahvate u prostor ne narušavajući sklad grada kroz koji protiče rijeka Nervion. Mostovima spojene obale nude šetališta i pješačke staze, rampe i prilazne mostove  na više nivoa, tornjevi ne zatvaraju vizure nego uokviruju nove. 

Puno bi naši urbanisti mogli naučiti u ovome gradu koji je strašne poplave 1983. godine iskoristio da se izdigne i krene u novom smjeru: od industrijskog sivila ka otvorenim avenijama i odvažnoj arhitekturi, turizmu kao pogonskom kotaču.

Stara gradska jezgra posve je prepuštena pješacima, vibrantnom uličnom atmosferom vas uvlači u lokale s neodoljivim pinxosima, biranim vinima i domaćinima koji su spremni odgovoriti na svako pitanje, preporučiti vino ili novi bar za karakterističnu "zujažu". 

Već za 3 eura dobit ćete čašu vina i prigrizak po izboru. Od neizbježne hamon, preko svih vrsta ribe, povrća, mesa ili morskih plodova, ljuto ili slatkasto, toplo ili hladno – samo poželite. Tako bogat izbor ne čudi - velika zatvorena tržnica Mercado de la Ribera nudi obilje ribe iz obližnjeg Atlanskog oceana, neodoljive šunke i pikantne kobasice, vijence suhih crvenih paprika, voće i povrće iz vrtova baskijskih kumica...

Ogroman izbor ribe po za nas navikle na astronomske cijene, vrlo prihvatljivih cijena. Velik izbor povrća u marinadama, u soli i kiselicama svih aroma i sastava, malih konzervica s "oblizekima" kao što su morski plodovi, šparoge, artičoke, kapari...

Baskiji nazivaju gastronomskom novom zvijezdom i to se doista i vidi i osjeća na svakom koraku: restorani i kafei čak i najmanji kvartovski barovi nude hranu koja bi se mogla poslužiti na svakom stolu na svijetu.  

Jedinstven pogled na grad s brda Artxanda pruža se nakon vožnje s Artxandako Funikularra (uspinjača) - za manje od jednog eura uživat ćete u prekrasnom pogledu na grad, šetnji šumom ili ukusnom objedu u jednom od restorana.

Probajte bakalar pilpil, ribu ili morske plodove uz lokalno bijelo vino svježe i varljivo jako. Spustite se na lijevu obalu rijeke Nervion prijeđite most Zubizuri i odšećite do neopisivog čuda - Muzeja Guggenheim. Koliko ga god puta obiđete s koje god strane gledate, s neke od staza iznad, s nekog platoa uz jezerca ili stojite u predvorju, ta zgrada pokazuje novo lice. Svjetlost koju primaju i odbijaju ploče titana gradi posve nove oblike svakog trenutka.

Iz najvećeg grada Baskije ostatak pokrajine je na dlanu: San Sebastian - grad koji je izmislio mondeni turizam koji i danas odaje sliku sjaja i moći okrunjenih glava i njihove svite, Vitoria-Gasteiz grad sjedište baskijske autonomije od 1979.godine, s neodoljivom gradskom jezgrom iz 14. i 15. stoljeća i novim dijelovima grada koji je građen tako da nije srušeno ni jedno stablo nego je planiran u skladu s postojećim zelenim površinama, Gernika grad simbol besmislenog razaranja i danas čuva hrast i dvoranu skupštine, simbole drevne baskijske neovisnosti.

Vožnja kroz Baskiju je san u zelenom – planine, doline, rijeke i potoci, šume i stada ovaca i koza po livadama i vinogradi,vinogradi... Kad se počnu pred Vama otvarati redovi trsja to bi mogao biti znak da ste u Rioji, pokrajini vina koja jednim dijelom pripada  i Baskiji. Uživajte u možda i najcjenjenijim crni vinima na svijetu i ponesite nešto sa sobom jer se lijepo sjetiti vinograda i prelijepih vinarija kojih su autori neki od najpoznatijih arhitekata na svijetu: Santiago Calatrava, Zaha Hadid, Frank Gehry...

U malim selima na obali oceana iznenađuje ljubaznost i druželjubivost Baska - podijelit će s gostom sve što imaju, otvoriti prodavaonicu samo da uzmete mapu mjesta, naučiti vas da na euskari (baskijski jezik) koji je posve autonoman i izoliran jezik kažete "eskarrik asko" zahvalit ćete na svemu što ste doživjeli u ponosnoj, prekrasnoj Baskiji.