LABIN - NEMOJTE GA ZAOBIĆI

Neiscrpna je ljepota Istre. Koliko god puta odete nečim će iznenaditi - skrivenim selom među vinogradima, utvrdom na brežuljku, skromnom gostionicom s vrhunskom hranom, raznolikošću pejzaža, neodoljivom životnom energijom i dobrim ljudima.

A neka mjesta svejedno ostanu po strani i skromno čekaju da naiđete izvan festivalskih termina po gradićima, mondene strke na obali ili marketinški praćenih vinskih, maslinarskih ili kakvih drugih staza i puteva. Jedan od takvih gradova je i Labin. Godinama smo nekako "kružili" oko njega vozeći se izvan "ipsilona" po istarskim cestama između Pule i Rijeke, a Labin nas je strpljivo čekao i poklonio nam nekoliko prekrasnih dana.

Već kad mu se približavate iz bilo kojega smjera iznenadit će vas kako je velik takozvani Podlabin, naselje nastalo oko staroga grada na brdašcu. Nastao je tridesetih godina prošloga stoljeća kao rudarsko naselje te se do danas širi.  

Podlabin, i Raša odnosno Arsia i Pozzo Littorio d'Arsia, nastali su između 1937. i 1942.godine. Raša, pravi spomenik modernoj arhitekturi djelo je arhitekta Gustava Pulitzer-Finalija nažalost nezaštićena, ali sačuvana, dok je Podlabin, graditeljski devastiran i stopljen s novim dijelom Labina. 

Rudarska prošlost grada koja ga je oblikovala i dala mu lice i danas je prisutna kao jedan od simbola grada. Rudarska djelatnost na području Labina započinje za vladavine Venecije i traje do 1999.godine kada su iskopana dva posljednja vagoneta u istarskim ugljenokopima. Slavna Labinska republika kojom su se rudari oduprli talijanskom fašističkom teroru od 2.ožujka do 8.travnja 1921. godine smatra se prvim antifašističkim ustankom u svijetu. Ne propustite doista jedinstven muzejski postav u  Narodnom  muzeju Labina koji je smješten u baroknoj palači Battiala-Lazzarini. 

U temeljima palače nalazi se replika rudarskog okna koja podsjeća na bogatu prošlost labinskih rudnika. Lonely planet uvrstio je labinski muzej među 10 najoriginalnijih muzeja u Hrvatskoj.

Šetnja starim gradom prepuna je iznenađenja - prastare crkvice kao ona Sv.Justa iz 9.stoljeća, renesansne patricijske palače, gradske zidine sa kojih se pruža veličanstven pogled na blistavo more i Rabac stisnut podno strmih padina. Odvojite malo vremena i za posjet memorijalnoj zbirci Matije Vlačića Ilirika, Lutherova suradnika i svjetski značajnog povjesničara i filozofa. Šteta što je zbirka otvorena samo do 13 sati i što nema istaknutije mjesto u prezentaciji grada.

Na glavnom gradskom trgu nažalost zatrpanom parkiranim automobilima, u gradskoj nas je loži dočekao mali sajam antikviteta i ugodna prijepodnevna gužva. Nećete pogriješiti ako u kavani lijepog imena Velo kafe, popijete kavu i probate sladoled ili čuvene labinske krafe. 
To su veliki ravioli punjeni aromatiziranim sirom i suhim grožđem uronjeni u umak od karamela. Flambiranje u istarskoj rakiji daje im poseban okus. Probali smo u jednom restoranu i slanu verziju u umaku od divljači i potvrđujemo - izvrsno.

Istarska gastronomija sjajno spaja talijansko i austrougarsko naslijeđe pa ćete i u labinštini naći čudesno dobra jela od ribe, savršene paste i maneštre, ali i ombolo i istarske kobasice, jela ispod "čripnje" i božanstvene sireve. Veseli i činjenica da u većini kafea i konoba možete dobiti i doručak složen po istarsku - omlet s ombolom, malo sira i suhe kobasice te fine kekse s bademima. 

Istarska vina su nas pratila u svakom restoranu ili konobi u koju bismo navratili od svježih malvazija, robusnih terana i meni dragih pjenušaca do likera s vinskom bazom.

Odlazeći iz Labina nazdravite biskom za što skoriji povratak.