Ima nešto u
onoj istarskoj "Samo anđeli znaju, kako je u raju...", jer svi mi
koji Istru volimo i posjećujemo kad god se ukaže prilika, slažemo se da je, ako
ne raj sam, a ono barem blizu toga.
Ako niste
bili u Istri propustili ste puno, a ako niste bili u Istri zimi propustili ste
doživjeti Istru onako kako je žive Istrani: spokojnu, lijepu, posebnu... Nema
ljetne najezde, ne morate se gurati po uskim uličicama srednjevjekovnih
gradića, nema redova ni čekanja, nema gužve u prometu, nema nervoze, nema
trgova zatrpanih štandovima...
Ono što ćete
zateći samo je čista ljepota i uživanje.
Imali smo
sreću pa je vrijeme bilo savršeno: vedro, sunčano, svježe. To je idealno za
lutanje po unutrašnjosti Istre.
Smjestili
smo se u Rovinju i zamislili da ćemo svaki dan malo obići okolicu, zaviriti u
male gradiće, posjetiti pokojeg vinara ili OPG, kupiti vino, sir ili nama
omiljeni ombolo. I tako je i bilo.
Vožnja
dobrim cestama koje vode do Žminja, Svetvinčenta, Barbana, Peroja, Brtonigle,
pravo je uživanje. Svaki od gradića ima neku svoju priču i svoju atmosferu.
Žminj je
lijepo mjesto u koje me privukla njihova knjižnica i sjedište Čakavskog sabora,
osnovanog 1969.godine kojega je cilj okupljanje i suradnja kulturnih i
znanstvenih djelatnika zainteresiranih za njegovanje, promicanje, proučavanje i
unapređivanje kulture i znanosti na čakavskim govornim područjima. Obnovljena
stara jezgra sa župnom crkvom
sv. Mihovila Arkanđela, Kula i kaštel čine lijepu cjelinu u
kojoj se nalazi i knjižnica i prostori u kojima se održava i Sabor čakavskog pjesništva. Želite li
probati starinsku istarsku kuhinju toplo preporučujem konobu Žminjka.
Nađete li se u Barbanu nemojte propustiti ući u malu mesnicu na trgu uz
skulpturu ptice koja simbolizira čuvenu trku na prstenac. Nude sjajne istarske
kobacice i suhi ombolo. Bili smo žalosni što nismo mogli kupiti i meso
mladih kozlića koje je izgledalo više nego primamljivo.
U zimsko doba Istrani uređuju svoja mjesta, prometnice, plaže... U Peroju
smo uz more grijani zalazećim suncem uživali u malvaziji i pogledu na pučinu.
Velike gromade naslaganih ploča bijelog kamena čekaju da postanu šetnica, a
skupina Korenaca dovikujući se skuplja oblutke uz more. Mještani okupljeni
u mjesnoj gostionici režu na panju veliki kolut sira. Domaći kruh stiže iz
obližnje kuće. Čisto uživanje.
Rovinj nas je mazio svaki dan: udoban hotel, savršeno uigrano osoblje,
uvijek iznova otkrivanje ljepote starih uličica, savršena hrana i još bolje
vino, istarski pršut i panceta, lignje i riba, opuštena atmosfea po kavanama i
restoranima...
Želite li malo glamura i daška "velikog svijeta"
prošećite od marineispred hotela Grand park prema uvali Lone i uživajte u pomno
uređenom okolišu, vrhunskoj ponudi u kafeima i restoranima, šopingu u dućanima
s najpoznatijim brendovima.
A nezaobilazna Pula... Sva u suncu i prednovogodišnjem štimungu. Poharali smo
tržnicu prepunu povrća s OPGova, slušali čelista dok smo prebirali po starinama
na malom uličnom sajmu. I naravno - čaj pod amfiteatrom.
Bolje ne može. ili ipak može? Probat ćemo uskoro.
Nema komentara :
Objavi komentar