subota, 1. veljače 2020.

Zima u Istri



Ima nešto u onoj istarskoj "Samo anđeli znaju, kako je u raju...", jer svi mi koji Istru volimo i posjećujemo kad god se ukaže prilika, slažemo se da je, ako ne raj sam, a ono barem blizu toga.
Ako niste bili u Istri propustili ste puno, a ako niste bili u Istri zimi propustili ste doživjeti Istru onako kako je žive Istrani: spokojnu, lijepu, posebnu... Nema ljetne najezde, ne morate se gurati po uskim uličicama srednjevjekovnih gradića, nema redova ni čekanja, nema gužve u prometu, nema nervoze, nema trgova zatrpanih štandovima...

Ono što ćete zateći samo je čista ljepota i uživanje. 


Imali smo sreću pa je vrijeme bilo savršeno: vedro, sunčano, svježe. To je idealno za lutanje po unutrašnjosti Istre. 

Smjestili smo se u Rovinju i zamislili da ćemo svaki dan malo obići okolicu, zaviriti u male gradiće, posjetiti pokojeg vinara ili OPG, kupiti vino, sir ili nama omiljeni ombolo. I tako je i bilo.
Vožnja dobrim cestama koje vode do Žminja, Svetvinčenta, Barbana, Peroja, Brtonigle, pravo je uživanje. Svaki od gradića ima neku svoju priču i svoju atmosferu.


 Žminj je lijepo mjesto u koje me privukla njihova knjižnica i sjedište Čakavskog sabora, osnovanog 1969.godine kojega je cilj okupljanje i suradnja kulturnih i znanstvenih djelatnika zainteresiranih za njegovanje, promicanje, proučavanje i unapređivanje kulture i znanosti na čakavskim govornim područjima.  Obnovljena stara jezgra sa župnom crkvom sv. Mihovila Arkanđela, Kula i  kaštel čine lijepu cjelinu u kojoj se nalazi i knjižnica i prostori u kojima se održava i Sabor čakavskog pjesništva. Želite li probati starinsku istarsku kuhinju toplo preporučujem konobu Žminjka.



Nađete li se u Barbanu nemojte propustiti ući u malu mesnicu na trgu uz skulpturu ptice koja simbolizira čuvenu trku na prstenac. Nude sjajne istarske kobacice i suhi ombolo.  Bili smo žalosni što nismo mogli kupiti i meso mladih kozlića koje je izgledalo više nego primamljivo.

U zimsko doba Istrani uređuju svoja mjesta, prometnice, plaže... U Peroju smo uz more grijani zalazećim suncem uživali u malvaziji i pogledu na pučinu. Velike gromade naslaganih ploča bijelog kamena čekaju da postanu šetnica, a skupina Korenaca dovikujući se skuplja oblutke  uz more. Mještani okupljeni u mjesnoj gostionici režu na panju veliki kolut sira. Domaći kruh stiže iz obližnje kuće. Čisto uživanje.

Rovinj nas je mazio svaki dan: udoban hotel, savršeno uigrano osoblje, uvijek iznova otkrivanje ljepote starih uličica, savršena hrana i još bolje vino, istarski pršut i panceta, lignje i riba, opuštena atmosfea po kavanama i restoranima...  



Želite li malo glamura i daška "velikog svijeta" prošećite od marineispred hotela Grand park prema uvali Lone i uživajte u pomno uređenom okolišu, vrhunskoj ponudi u kafeima i restoranima, šopingu u dućanima s najpoznatijim brendovima.



A nezaobilazna Pula... Sva u suncu i prednovogodišnjem štimungu. Poharali smo tržnicu prepunu povrća s OPGova, slušali čelista dok smo prebirali po starinama na malom uličnom sajmu. I naravno - čaj pod amfiteatrom. 

Bolje ne može.  ili ipak može? Probat ćemo uskoro.















Nema komentara :

Objavi komentar