BRESKVE I MARELICE

Početak pravog, sunčanog ljeta obilježe prepune tezge marelica i bresaka.

Marelice žute kao sunčan dan i mirisne kao ljetno jutro. Došle su iz Kine, a poslije Kineza za marelice su znali i u Perziji odakle je stigla do Mediterana. Španjolski osvajači su je potom iz Andaluzije odnijeli u Novi svijet, a danas su SAD najveći proizvođač marelice na svijetu. Dugo se mislilo da marelica potječe iz Armenije (Prunus armeniaca), a postoji čak i jedna armenska legenda kako je ispod drveta marelice koju su htjeli posjeći jer nije donosila ploda, plakala neka tužna ljepotica pa je drvo osvanulo okićeno zlatnim plodovima.

Inače, bogate su kalijem i nisu jako kalorične.

Svaka baka koja drži do sebe pekla je čuveni "marelični džem" - zlatni podsjetnik na ljeto u palačinkama i buhtlama.

I breskve su Kineskinje iako u imenu (Prunus persica) lažu da su Perzijanke, no zapravo su se putem svile doskitale do nas. Više volimo one slatke što im se slatko, aromatično meso odvaja od koštuničave sjemenke. One druge, crvenkastog mesa čvrsto se drže sjemenke, ali imaju tanju koru i manje su "baršunaste". Imaju puno kalija i jedna i druga - i dobra su sirovina za sokove, kompote, džemove i pekmeze.