LOŠINJ, CRES I MALO OSORA...

Cresko-lošinjsko otočje ima neku čudnu moć. Ako dođete jednom - uvijek se vraćate.

Apsyrtides, nazivaju ih po legendi o Jasonu i ukradenom zlatnom runu kralja Etea i Apsirtu koji je runo pokušao vratiti. Apsirt je nastradao od Jasonove ruke, a dijelove njegova tijela Medeja je bacila u more. Tako su nastali ovi čudesni otoci.

Cres je naš najveći otok, kažu najnovija mjerenja. Čuven po nenadmašnoj janjetini, ali i po malim mjestima koja su sačuvala svoje lice i intimu.

Cres nije progutala turistička bujica. On i dalje živi jedan svoj mirni otočki život i opire se komercijalizaciji. Iako u dva, tri ljetna mjeseca višestruko poveća broj stanovnika, otok uspješno "proguta" i "pocresi" sve koji dođu udisati njegove čudesne mirise.

Uz malo radoznalosti i gastronomskog interesa naći ćete sjajna mjesta za uživanje u creskoj janjetini, svježoj ribi i nenadmašnom creskom maslinovu ulju. Iako na najprometnijem dijelu creske rive, restoran Riva je odolio svim izazovima i čvrsto se drži poštenog i vrhunskog kuhanja: svježa riba, najbolja janjetina, cresko ulje i sir. Njihov carpaccio od inćuna je u vrhu svih koje smo ikad probali.

U ulici u blizini creske tržnice stisnula se mala prodavaonica veselja: Margareta – slastice otoka Cresa. 

Što god probali, nećete pogriješiti: od čuvene škanjate, preko medenjaka, buculina, kacotina, čifleta...

Pogledajte i uživajte:

http://www.slastice-margareta.hr/tradicionalni-kolaci

Posjetite li Beli, bijelo gnijezdo supova na hridi iznad mora, probajte janjetinu kako je pripremaju u tamošnjoj gostioni na ulazu u mjesto. Kako više volite: ispod peke, s ražnja, lešo, s povrćem... Nećete pogriješiti.

Na putu iz Cresa prema Lošinju navratite u Valun, a ako baš i niste gladni pa ne probate najbolje frigane srdele, popijte na rivici malu rakiju s mirisom otočnog bilja ili tek čašu vode iz Vranskog jezera. Ta je voda neopisivo slatka i ukusna, ako se to za vodu može reći.

Nemojte se samo provesti kroz Osor prelazeći pokretni most ka Lošinju. Poklonite mu barem nekoliko sati, iako taj gradić bogatstvom svoje povijesti, sačuvanim spomenicima, kulturnim događanjima i nekim mističnim, eteričnim ozračjem, zaslužuje da mu posvetite puno više vremena.

Ako ste tamo u vrijeme ručka izaberite jednu od nekoliko gostionica i nećete pogriješiti jer svi nude vrlo kvalitetnu hranu po pristojnim cijenama. Kod Bonifačića smo probali jako dobre njoke u umaku od šparoga.

Šetnju Osorom gradićem skulputura i glazbe završite na zidinama ili prošećite do Bijara, ostataka glagoljaškog samostana.

Putovanje do Lošinja je kratko i gdje god odlučite provesti svoje vrijeme, nećete pogriješiti. Miris borova je proslavio ovaj otok. Dao ih je zasaditi Ambroz Haračić 1886.godine. Oko 250 000 sadnica borova imalo je za svrhu oplemeniti  već ionako ugodnu i ljekovitu klimu otoka u kojoj su uživali i car Franz Josef i njegova obitelj. Moramo primijetiti da se te šume borova ne pomlađuju i ne održavaju primjereno ulozi i važnosti koju imaju za život ovoga otoka.

U Malom Lošinju je u ljetnim mjesecima  malo prevelika gužva da biste se mogli prepustiti uživanju, ali zato je Veli mirniji i opušteniji i nudi vrhunske gastronomske doživljaje u Bora baru ili Ribarskoj kolibi.

Bora bar se ugurao na rivicu u Rovenskoj i svojim nekonvencionalnim pristupom od uređenja prostora do pristupa hrani, pravo je osvježenje. Probali smo crni rižoto i jednu šašavu fuziju hobotnice i janjetine. Sve je bilo savršeno.

U šetnjama po otočkim stazama mjestima, šumama i kamenjarima ubrali smo i poneku biljčicu da nas podsjeća na aromaterapiju u koju se na Cresu i Lošinju, pretvori svaka šetnja.

Odlazeći s ovih mitskih otoka, siđete li u Valbiski s trajekta gladni, probajte pizzu u samoj trajektoj luci. Više je nego dobra.