Negdje u dubinama srednje Azije, vodeći svoje legije protiv Kralja Mitridata, rimski vojskovođa Lukul otkrio je malo okruglo drvo pokriveno crvenim bobicama. Probao je te bobice i ugodno se iznenadio. Nakon pobjede nad Mitridatom vratio se stablu s crvenim bobicama. To plemenito stablo bilo je trešnja. Svojim časnicima naredio je da pronađu i ponesu tisuću sadnica tog drveta koje rađa tako ukusne bobice.
Pedeset godina kasnije, jedan dio Italije bio je pokriven Lukulovim trešnjama. Dugo nakon toga njezina sjemenka upotrebljavala se za proizvodnju ulja koje je sprečavalo pojavu srčane kapi, a peteljka kao izvrstan diuretik. Ove dvije osobine trešnje pomalo su već i zaboravljene.
Pedeset godina kasnije, jedan dio Italije bio je pokriven Lukulovim trešnjama. Dugo nakon toga njezina sjemenka upotrebljavala se za proizvodnju ulja koje je sprečavalo pojavu srčane kapi, a peteljka kao izvrstan diuretik. Ove dvije osobine trešnje pomalo su već i zaboravljene.
Dobre trešnje su sjajne. Njihova boja je manje ili više tamna, što ovisi o vrsti, ali zato treba izbjegavati trešnje čija je boja blijeda i one koje imaju tvrdu kožicu. Takvi plodovi nisu dovoljno zreli.
Ako vas brine ima li trešnja pokojeg "stanara" najbolje je ne gledati. Uživajte u slasnim plodovima i sjetite se djetinjstva i susjedove trešnje koja je mamila i često izmamila samo dvije-tri po turu.
Ne zaboravite: poslije trešnje nipošto ne treba piti vodu, a još manje pivo ili neko drugo alkoholno piće. Ako ne vjerujete probajte i nastojte biti u blizini wc-a - ili barem kakvog grma.
Nema komentara :
Objavi komentar