srijeda, 3. lipnja 2009.

Pričam ti priču...




 
Naša Spomenka je simpatična, dobra, vesela, ima prekrasan osmijeh i svi je volimo. Uveseljava nas još jedna njena osobina: posve je nesvjesna svoje korpulencije. Mirno se uvlači u tajice, majice s naramenicama, suknje s razrezima i u njima je opuštena i vesela kao da nema trocifrenu brojku u rubrici "težina".
 
Planinarski izlet na Velebno - klapa puna energije nakon lutanja po Velebitu uništava sve zalihe ekonoma Joze i kuharice Mire.
 
Za večeru je grašak s noklicama i pohana piletina. Spomenka hvata punu zdjelu graška još u silaznoj putanji prema stolu i...isprazni je sebi u krilo.
Konobar u čudu gleda oko sebe.
 
"He, he, he", smije se Spomenka. "Moram paziti da ne sjednem na koje zrno, da me ne nažulja."
"Ajme, rodo moja, ne bi tebe nažuljalo ni da je u konzervi ostalo", reče konobar Mile na odlasku.




Nema komentara :

Objavi komentar