četvrtak, 31. listopada 2013.

KORČULA - LJUBAV NA PRVI POGLED



Odmah ću priznati - zaljubljena sam u Korčulu.

Prvi put su me na otok odveli kao petogodišnje dijete. S tog ljetovanja se jasno sjećam izleta na Vrnik i kiparske radionice. Godinama nakon toga prvog susreta još uvijek me fascinira taj čudesni otok, njegovi ljudi, more, zidine, grožđe i vino.




S koje god strane dođete na otok ili u Velu Luku ili u trajektnu luku grada Korčule, Dominče, već pri uplovljavanju će vas zapahnuti ljepota otoka, njegovi mirisi, vizure, nestvarne boje mora i maslinika. Bogata polja i vinogradi vožnju po otoku pretvaraju u poseban doživljaj.
Sva mjesta na otoku imaju svoje lice, izražen karakter i osobnost koju razvoj turizma nije uspio pregaziti. Čuvaju i gastronomske posebnosti koje su vrijedne posjete i kušanja.

Probajte makarune u Žrnovu, janjetinu ili kozletinu s bižima u Pupnatu, rakiju od anisa u Prižbi, gofa na gradele u Veloj Luci, hobotnicu na brudet u lumbarjanskim pomidorima u Lumbardi, spustite se u Brnu pa kušajte tingul od domaće kokoše...



Grad Korčula je priča za sebe. Utvrđeni srednjovjekovni grad ima neiscrpnu energiju koja vas uvuče u uske uličice koje se naglo  otvore prema moru i ostanete zapljusnuti plavetnilom i mirisom soli ili vas zapahne vjetar koji miriše na morsku travu. Vuče vas nešto da se penjete stepenicama koje vode ka crkvenim portalima, skrovitim vrtovima, škuribandama ili terasama opojnim od mirisa mediteranskog bilja.




Iako poznata širom svijeta i omiljeno ljetovalište poznatih osoba, Korčula nudi i mirne zakutke nedirnute prirode, guste crnogorične šume, kozje staze kroz makiju, šetnje uz more u kojima satima nećete sresti nikoga, a svaki čas će se ukazati  čudesan vidik na Lastovo, Hvar, Mljet, mnogobrojne male otoke ili će se na vas nasmijati Sv.Ilija s vrha Pelješca.




Sve ljepote Korčule, svi sunčani dani, vjetrovi s mora, bogata zemlja i blaga narav njenih ljudi slila se u njena vina: posebna, bogata, jedinstvena i neponovljiva.




Moj osobni izbor je lumbarjanski grk - vino posve neobično, drevno i vrijedno čuvanja. Loza raste na pjeskovitom tlu Lumbarde, miješa se s plavcem radi oprašivanja i daje jedinstveno vino duboke žuto-zelenkaste boje, kompleksna, ponešto robusna okusa i malo "zadimljena" mirisa. U ustima ostavlja lagano gorkast okus i tomu duguje i svoje ime.




Jako volim to vino koje u sebi nosi miris borova u koje se uvlače vinogradi, trpkost koju vuče iz pjeskovita tla, unikatnost njegova postanka i ekskluzivnost terroira. Pokušaji da se grk uzgoji na nekom drugom mjestu osim u Podstrani nisu dali dobre rezultate i ta vina su samo korektna bijela vina, ali ne i grk. 




Ma koliko se marketinška mašinerija zahuktavala za poznavatelje i zaljubljenike - to nije grk.
Želite li probati pravi grk, a nemate vremena ili sklonosti ka obilaženju vinara, navratite u pizzeriju Torkul u Lumbardi. Naručite pizzu s kozjim sirom i grk. Uživat ćete u okusima usoljene ribe, kozjeg sira i u grku kakav treba biti.  




Još jedno vino je sinonim za Korčulu i malo mjesto Čara koje ima znak jednakosti prema imenu "pošip". Jantarni grozdovi vise s čokota u polju ispod Čare, a u vinariji mame na kušanje vrhunski pošip Marco Polo, pošip Čara, rukatac...




Velika je potražnja za ovim vinskim biserima pa morate imati sreće da u vinariji dođete do "kartona"  vina. Svježina i aroma korčulanskoga pošipa je jedinstvena i sjajno prati sva jela od bijele ribe, ali i laganije sireve ili lignje s gradela. Mi smo ga pili na terasi gostione Albert koja nudi solidno pripremljenu ribu i spektakularan pogled s predivne terase.




Mogli bismo nabrojati još stotine mikrolokacija na Korčuli koje zavređuju da ih posjetite: "filmski" zalasci sunca u Račišću, mistične kadice u kamenu na rtu Ražnjić, antičke vile rustice u Lumbardi, vidike koji oduzimaju dah u Babini...

Ali, nećemo više. Istražite ovaj čudesan otok i antička Korkyra će uzvratiti ljubav svojom snažnom energijom koja će vas uvijek vraćati u nove posjete.








3 komentara :

  1. Bravo ! Predivan gastropis.
    Makar su sve fotke tople i predivne, baš poput Korčule, druga po redu, oduzima dah. Brodice "parkirane" u tom kutu podno stuba, a iznad one KO 111 ponosno se kočoperi motar u cvatu. :)

    Korčulo, pojeo bih te !

    OdgovoriIzbriši
  2. Baš mi se peku vaše pogačice iz prošlog posta, pa došla vidit ima li što novog. Sram me reći, nisam nikad bila na Korčuli, moram to promijeniti!

    OdgovoriIzbriši
  3. Hvala.
    Drago mi je da vam se sviđa moj tekst.
    Mogla bih napisati još barem stotinu priča o Korčuli,ali polako...
    Jeka

    OdgovoriIzbriši