Istina je negdje na sredini.
Horde turista koje svakodnevno posjećuju ovaj grad najjednostavnije je nahraniti nekom od verzija fast fooda koje se naplaćuju preko svake mjere skupo. Ali, ako raspolažete s malo više vremena nećete pogriješiti ako zavirite u uličice iza Rialta i oko tamošnje tržnice.
Ako budete imali sreće možda neletite i na veliki lonac graha s tjesteninom koji je omiljen posvuda, ali u Italiji ga smatraju specijalitetom regije Veneto.
Nezaobilazna su i jetrica na venecijanski - figa a la venessiana- ako se držimo mletačkog narječja. Tanki odresci jetrica pripravljaju se u luku uz dodatak vina ili, još bolje, marsale. Poslužuju ih s palentom ili pireom od krumpira.
Želite li popiti nešto doista specifično za ovaj grad naručite spriz, nešto poput špricera:soda voda, bijelo vino i malo nekog gorkastog likera-bitter campari, aperol, select - s kriškom limuna ili maslinom. To piće je za sobom ostavila habsburška vladavina, a u svakom baru ga miješaju na svoj način. Ugodno osvježava i lagano klizi niz grlo.
Popijte ga na poljani Santa Margherita ili u kakvom baru u Arsenalu. Zasladite se gianduiottom sladoledom iz kalupa bogata čokoladnog okusa s lješnjacima i slatkim vrhnjem.
Ne budite stranac, raskomotite se i lutajte uz kanale i kanaliće, ali ostavite nešto i za ponovni dolazak. Pozdravite Serenissimu općeprihvaćenim talijanskim pozdravom ciao, ali sjetite se da je nastao od mletačkog s'ciavo - sluga pokoran.
Nema komentara :
Objavi komentar