srijeda, 2. prosinca 2009.

ČOKOLADA




Na što vam mirišu praznici?

Na borovinu, na naranče, na cimet i čokoladu?

Mirišu na bogate stolove, na darove i prisnost. Mirišu na slatkiše koje Sveti Nikola vadi iz svoje vreće, na ozarena dječja lica umrljana čokoladom. Mirišu i na luksuzne kutije s pomno biranim pralinama i na raskošne kolače i torte koje u nama bude strast i lijepe uspomene.

Mirišu na čokoladu.




Čokolada - hrana za bogove ili lijek ili grijeh ili samo "gorka voda": " xocolli" - gorak i atl - voda, rekli bi Azteci koji su čokoladu povezivali s božicom plodnosti Xochiquetzal. Čini se i da nisu puno pogriješili kad su povjerovali kako su kakao plodovi na zemlju došli iz raja.

Od vremena kad su je španjolski redovnici donijeli u Europu kao tekućinu pa se 1828 Nizozemac Houten dosjetio samljeti zrnca kakaovca u prah, a 1847. veliki čokolatijer Frey dodao kakao maslac i šećer, ljubimo je i uživamo u njenim bezbrojnim varijantama. Krajem 19. stoljeća Daniel Peter i Rudolf Lindt hrabro su iskušavali nove recepte i dodavali mlijeko, punjenja i zauvijek zadužili nas čokoljupce.

Mašta čokolatijera, slastičara i kuhara u suradnji s novim tehnologijama obasipa nas najčudesnijim kombinacijama i izvedbama ove namirnice, a čokolada sve trpi – bogata aromom, ali neutralna u smislu primanja drugih okusa i mirisa savršena je podloga za svaki hir.




Ako je savršen medij u kulinarskom svijetu čokolada je i umjetnička inspiracija, modna ekstravagancija i pokretačica biznisa i moćnih puteva novca. Pomislite li ponekad kad zagrizete božanstvenu belgijsku pralinu na plantaže kakaovca u Africi, na Congo, Camerun, Martinique,...? Možda biste trebali. Radu mnogobrojnih crnih ruku dugujemo naše uživanje. U njihovo ime stavite u player sjajan CD Music From the Chocolate Lands koji je pun strasti i vreline kao voda za čokoladu. Da, i kao roman koji nosi isto ime - Como agua para chocolate, Laure Esquivel koji je i ekraniziran u isto tako egzotičan i strasan film.

Čokolada je bila inspiracija i za superelegantne mobilne telefone, pokušali su napraviti čokoladno pogonsko gorivo za sportske automobile, haljine od čokolade više i nisu novost...

Unatoč svim ekscentričnim pokušajima "čoksu" ipak najviše volimo - jesti. Sve varijante su neodoljivo privlačne: kao zamaman prigrizak posut zrncima krupne soli, kao sastojak snažnih umaka za meso divljači, kao božanstvene torte, praline, kockice i prutići...



Ako joj ne znate odoljeti – čuvajte se! Možda vas uspiju "kupiti" kao što je nesretnu Constanze Mozart pridobio Salieri, taj mračni spletkar, s nekoliko zamamnih "venerinih bradavica". Čuvajte se i raskošnih kutija čudesnog belgijskog ili švicarskog čokoladnog blaga, ako čokoladi ne znate reći "ne".

No, ako vas netko pozove u Peruggiu na Eurochocolate, ne dajte se dugo nagovarati. To je praznik čokolade i svega što možete pomisliti da je vezano s njom, a ako vam se Perugia čini predaleko – imamo se razloga nadati i našem čokoladnom sajmu u gradu Samoboru koji i sam liči na bombonjeru.

A dotad – obucite svilu ili saten, namirišite se parfemom Angel Thierry Muglera koji opija mješavinom čokolade, karamela i pačulija, zagrizite slasnu tortu ili kolač koji vam nudimo i uživajte u blagdanima pred nama.






Nema komentara :

Objavi komentar