DUNJE

Stigla jesen - zažutile dunje. Već ubrane, složene na ormare kao u starim pjesmama, ukuhane u pekmeze, ispečene u pitama i kolačima, zamirisane anisom i klinčićima krijepe nas čajevima i kompotima.

Na dugom putu iz Anadolije i Perzije mirisala je Grcima i Rimljanima, svojim eteričnim uljem snubila po francuskim budoarima ili se skromno njihala na grmovima i stablima Staroga kontinenta. Dugo zanemarivana, opet je u modi.

U ovo doba godine nude se na tržnicama sve sorte baršunaste zlatne "jabuke". Za ukuhavanje su najbolje one oble, jabučastog oblika, ali i sve ostale možete tjednima držati u zdjelama da vas opojnim mirisom podsjećaju na zaboravljeno: sobe naših prabaka, kredence s redom žutih dunja, ormare u djevojačkim sobama ispunjene ponešto teškim, strasnim mirisom...

Kad se nauživate mirisa narežite je na tanke ploške, prošarajte s malo meda i poslužite uz kozji ili ovčiji sir. Osim uživanja u trpkom, punom okusu dobit ćete i obilje vitamina i drugih korisnih tvari: vitamin C, betakaroten, tanine i tek poneku kalorijicu - 57 u 100 grama.

Dunja (lat. - Cydonia oblonga) je ime dobila po grčkom gradu Kydonia na otoku Kreti, a po svom portugalskom imenu "marmelo" dala je ime, posvuda poznatoj marmeladi.
Iskoristite obilje pektina u ovom plodu i skuhajte tu poslasticu ili uz malo više truda čuveni Quittenkäse, po dubrovački kotunjatu ili sir od dunja.

Kiselkasti plodovi su sjajna podloga za sve voćne kreme, lagano prepečene četvrtine prijat će uz pečenja ili uz kuhanu junetinu. Narezana na kockice ili naribana i pomiješana s jabukama, kupusom i li hrenom bit će neobična salata.

Iznenadite sebe i ukućane i pokušajte nešto drugačije: ispecite dunje uz pečenje, izdubite ih, napravite pire, začinite ga s malo ružmarina i pustite da gosti pogađaju od čega ste načinili taj neobičan prilog.