Mjesto događanja – "kantina " na Filozofskom faksu u Zagrebu.
Čango donio pet-šest kila trešanja iz Kaštela i sad desetak gladnica tuče po mesnatim, debelim hruštovima. Pljuckaju se koštice i hvali slast i miris.
Ljubica sjedi na ćošku stola, sva se ulijepila tamnocrvenim sokom. Ona je kao studentica indologije po defaultu vegetarijanc i ne može niti zamisliti da sažvače mala bijela stvorenjca koja žive u trešnjama. Vadi ih iz trešanja i raspoređuje na stranicu Studentskog lista. Debeljuškasti crvi u panici gmižu na sve strane.
Trešnje su pri kraju. Žurimo na seminar. Čango u čudu gleda mileće društvo i pita sad već zabrinutu Ljubicu: "Ae, znan da ti ne ideš meso, ali ne znan koji je daljnji tretman. Mislin kako ćeš i' vratit u prirodu?"
Ljubica je ostala sjediti za stolom tužno gledajući u "ta divna strvorenja"....
Nikad nismo saznali kako je spasila crve.
Nema komentara :
Objavi komentar