Božićna priča

Zašto, o zašto svakog badnjaka mene zapadne raditi u ovoj ludnici? - pitao se uspuhan i oznojen Drago trčeći po tijesnoj kuhijici gostione.

Nadao se da će ove godine konačno otići kući u Slavoniju, kupiti darove, vidjeti staro društvo, naspavati se kao čovjek i pjevati na polnoćki u seoskoj crkvi.

Ništa od toga.

Glavna se kuharica razbolila i na njega je pao sav teret pripreme brda bakalara, prženih liganja, brudeta od plave ribe i salate od hobotnice. Naravno da je "bakalar" zapravo bio neka drvena cjepanica presušene ribe, koju su močili i namakali i tukli i kuhali, ne bi li izvukli barem malo mirisa i teka. Lignje su mjesecima čučale u ledu panirane i pripremljene za baciti u užarenu fritezu. Jedino je brudet pružao malo utjehe: to jelo je doista trebalo kuhati.

Nije Drago ovako zamišljao svoju kuharsku karijeru: u zadimljenoj kuhinji male, ali prometne gostione u blizini tržnice, s nezahtijevnom klijentelom i gazdom koji je pristojno plaćao i nije se puno pačao u posao.

Svi su dani bili isti: vajn gulaši, fileki i pljeskavice, cušpajzi i kobasice...

Pripremao je ta jednostavna jela pod budnim okom glavne kuharice Smilje "da ne bi tu meni kojekakve picaboce metao". Za žustru Ličanku "picaboce" su bili svi sastojci osim mesa, luka i češnjaka. Rajčica, papar, pokoja paprika i lički " kumpjeri " bili su vrhunac kreativnosti.

Danas je Drago trčeći između zažarene grill ploče i poput vulkana uzavrelog ulja u fritezi, proklinjao svoju sudbinu. Jednom kad ima kuhinju samo za sebe onda je to baš na Badnjak, užurban i bučan, gostiona puna veselih stalnih gostiju i zalutalih kupaca s tržnice. Miriše kuhano vino i onaj lažni bakalar, odjekuje "Sretan Božić!!!" svaki put kad netko izađe, a on i mali mu pomoćnik ne stignu ni kruh narezati kolika je gužva.

Konobar zaviruje kroz otvor u zidu i nešto dovikuje. Izgleda kao riba koja nijemo otvara usta jer od cvrčanja ulja, buke perilice i lupanja bata po glavicama češnjaka Drago ne čuje ni riječi. Napravivši očajnu grimasu konobar gurne cedulju na kojoj je načrčkano nekoliko riječi. Drago razabire samo "LESO BUZARU".

Što bi bilo i lešo i na buzaru?

Buzare više nema, sve je otišlo, a na lešo je napravio malo oslića tek da se nađe. Proviri u salu i vidi uspuhanog konobara na šanku kako mu pokazuje na sredovječan par za stolom uz vrata.

Dobro, misli Drago, napravit ću na brzaka buzaru od hobotnice pripremljene za salatu, a i oslić će uz malo dorade biti pristojan.

Uz zastoj na fritezi koji je izazvao paniku malog pomoćnika, Drago pripremi oslić s krumpirom, komoračem i ružmarinom, a hobotnicu je utopio u dobrom pelješkom plavcu. I palentu je uspio skuhati i sad sja ko malo sunašce u tamnocrvenom brudetu.

Slaže tanjure na pult dok se konobar približava s pitanjem u očima.

"Kome je ovo?"

"Pa, napisao si "leso buzaru"!

Ne, napisao sam "meso na žaru". I što ću sad s ovim?

Idi reci da smo se smutili.

Konobar ga prezrivo odmjeri i ode skupljati prljavo suđe po stolovima.

Drago uzdahne, pritegne pregaču i s tanjurima u rukama zaputi se prema stolu uz vrata. Petljao je nešto o nečitkom rukopisu, gužvi, sporom pomoćniku i privolio goste da probaju njegove greškom pripremljene delikatese. Žena se smiješila, gospodin treptao, pa se bez riječi prihvatiše lešade i buzare.

Zatrpan narudžbama Drago je zaboravio i svoju grešku i par za stolom uz vrata sve dok mu konobar nije donio omotnicu.

Uz novčanicu Dragu je iznenadila kratka nota:

"Ako su vaša greškom pripravljena jela ovako dobra, željeli bismo probati i sva ostala. Sretan Božić!"

Uz poruku se kočila kićena posjetnica i poziv da pripremi novogodišnju večeru za goste veleposlanstva.