Deserti francuske kuhinje su cijenjeni širom svijeta. Ne traže previše "prčkanja", ali malo vještine i pažljiva priprema su ključni. Ne kaže se uzalud da je francuska kuhinja bazirana na umijeću kuhara, a talijanska na savršenstvu sastojaka.
Slastice koje se poslužuju na kraju objeda ili večere u Francuskoj smišljene su da zaokruže dojam, upotpune uživanje i nisu ni pompozne konditorske tvorevine niti komplicirane višeslojne torte.
b.jpg)
Ne treba posebno naglašavati koliko Francuzi drže do hrane, kuhanja, uživanja u vinu ili sirevima, a svakako i u malim slatkim radostima.
Omiljeni macarons svojim skromnim izgledom šarenog kolačića ne odaju koliko je umijeća potrebno da se dva oblija od meringue smjese spojena kremom ili voćnim punjenjem pretvore u - njegovo veličanstvo macarons. Postići da kolačić bude istovremeno i hrskav i sočan, mirisan i glatke strukture, lagan poput perca - to je umjetnost. Čuveni Pierre Herme u Parizu naplaćuje svaki kolačić oko 2 eura i vjerujte, užitak koji pružaju vrijedan je svakog centa.
A tek nabujci, znani souffles, zahtijevaju da se šuljate oko njih, zatvarate prozore i vrata i omatate posude u mekane ubruse i jastuke. Ali, pjenušava topla krema nagrađuje trud svakim zalogajem.
Sorbeti i moussevi, kreme ili iles flotantes ušli su u našu gastronomsku svakodnevnicu. Zovemo ih "mus" ili "šnenokle", a sorbeti od vina, pjenušca ili voćnog soka su ljetne poslastice gotovo svake terase.
Clafoutis je omiljeni voćni kolač cijele Francuske. Izvorno je to kolač od trešanja, kompaktne strukture istovremeno prozračne i lagane. Ključni dio pripreme je pečenje - kolač mora biti izvana hrskav, unutra suh, a vlažan samo oko plodova trešanja.
Različite pite od voća ili nenadmašni creme brulee imaju istu filozofiju: nekoliko sastojaka i savršena priprema.
Budite odvažni - uhvatite se u koštac s nekim slatkim Francuzom. Nećete požaliti.
Nema komentara :
Objavi komentar