JUHE

Valjda nas niti jedno jelo, još od Proustovih madeleines, ne može tako brzo vratiti u djetinjstvo, za bakin stol i u obiteljsko ozračje toplih, mirisnih kuhinja, kao što to može juha.

Juhe su simbol obitelji, sigurnosti doma, ljubavi za bližnje i topline koju obilno pružaju iz lonaca i tanjura.

Malo je namirnica od kojih ne možete prirediti juhu: sve vrste mesa s dodacima od povrća i tjestenine, sva morska bića i nebića (juha od morskog kamenja je doista nešto posebno), samoniklo bilje, gljive i sjemenke,... Izvedbi ima koliko i kuhara.

Krepke juhe od snažnog mesa: govedske "consome" za koju se Francuzi kunu da liječi sve osim nesretne ljubavi, povrtne lagane ljepotice: gazpacho s mirisom strasne Andaluzije, šči iz dubina ruskih tundri ili minestrone kao talijanska veduta... Sve te juhe i čorbe, "supice" i uvarci, "ajngemashtesi" i učinci imaju bezbroj varijanti koje ovise o podneblju, dobu godine i osobnom ukusu kuhara. Serviramo ih kao tople uvode u glavna jela, hladne završetke obilnih obroka ili kao samostalno jelo. Takva samostalna jela su prave simfonije okusa i dobra okrepa nakon teškog rada. Takva juha je toskanska "ribollita" – doslovno znači "dokuhana, prekuhana, ponovno skuhana", a jeli su je vrijedni Toskanci kad bi se vratili sa svojih polja i u lonac pripremljene minestrone juhe ukuhali kruh i narezan luk ili češnjak. Ostatak juhe je čekao sljedeći dan za novo dokuhavanje.

Naši čobanci i popare, juve i ujušci, žute praznične juhe s mirisnim rezancima ili gris knedlima su tradicionalno početak svake naše svečanosti za stolom.

Iako u juhu možete ukuhati sve čega se sjetite: vaser knedle, sve vrste tjestenine, komadiće preprženog kruha, rižu, probajte i nešto drugačije: obogatite juhu od povrća s nekoliko žlica prosa. Iznenadit će vas kako su sitna zrnca ukusna.